rogatica.com - Povodom preseljenja na Ahiret Nuredina Jonuzija

Mustafa piše "Advokat Nuredin Jonuzi iz Prizrena preselio na ahiret u 51-voj godini života. sada se mnogi pitaju kakve to veze ima sa Rogaticom, sa istocnom Bosnom. A, eto ima. kako?

Agresija koja nas je zadwesila rasula nas je širom svijeta. Neki od nas nađoše se i na Kosovu u gradu Prizrenu. Upravo se to desilo mojoj familiji. Moja majka rahmetli i supruga bijahu prihvaćene od porodice Jonuzi, gdje su proveli oko šest mjeseci. Sa Nuredinom sam bio u stalnom telefonskom kontaktu a i nekoliko puta smo se susretali u Sarajevu. Kaže ja ću tebe zvati bratom, jer smo mi braća. Nemam ništa protiv da smo braća i tako smo se i ponašali. Zvali razgovarali, sastajali u BiH, radovali zajedno....
Smrt Nurudina me strašno pogodila - Neka Allah dragi Nuredinu Jonuziju oprosti, i upiše ga među onima sa kojima je On zadovoljan.

Povodom preseljenja na Ahiret Nuredina Jonuzija (1957 – 2008.) iz Prizrena

UMRO JE „BOŠNJAČKI DŽOMBET“

Autor: Ćerim Bajrami

preuzeto sa Bosnjaci.net

Jucer, srijedu 20. februara 2008. godine, pozva me telefonom prijatelj profesor dr. Mehmed Meta i upita za zdravlje i ostalo, sve pomalo zastajući, valjda je čekao da ja njemu kažem moje namjere oko fakta da je tog dana ujutru preselio naš zajednički prijatelj, advokat Nuredin Jonuzi iz Prizrena u 51-voj godini života. A ja, zapravo, nisam ni čuo tu tužnu vijest dotada !

Allahu ekber, rekoh... pa kada, kako .... pa razgovarali smo sa njim poduže u nedjelju prijepodne ... obišli smo ga zajedno sa Bajrom Pervom iz lista Preporod pošto je tokom zijareta Prizrenu tražio da ga vidimo u njegovom hastaluku.

Božja je volja svakako ispred svega. Nuredin se sa opakom bolešću borio godinu i više dana unazad, pokušavajući po savjetima ljekara i terapijama da se izliječi. Nijednog trenutka se nije žalio niti gubio nadu u Božju milost i ozdravljenje, te je i tokom spomenute moje i Bajrove vizite, nama kazao da se bolje osjeća i da će se, ako Bog da, za koji dan vratiti poslu u advokatskoj kancelariji u Prizrenu! Izmuhabetiše se sa Bajrom o mnogo čemu, najviše o predstojećem činu proglašenja nezavisnosti Kosova, te o halu ovdašnjih Bošnjaka.

Nuredin Jonuzi je, naime, bio jedan od najvećih bošnjačkih aktivista na Kosovu, počev od 1990. naovamo. Kad je zatrebalo praktično je pomagao oko „Merhameta“ za smještaj prognanika iz Bosne i Hercegovine, tokom agresije, u Prizrenu i okolini. Bio je član redakcije Revije „Selam“ iz Prizrena, pisao tekstove, pomagao materijalno. Pokretač je zajedno sa potpisnikom ovih redova i Azarom Zuljijem inicijative za formiranje Bošnjačko-muslimanskog savjeta 1998. godine, u veoma teškom vremenu za Kosovo, pa i za Bošnjake, kada su se pojavili neki navodni pregovarači - ko biva - u njihovo ime koji su šetali sa režimlijama iz Beograda po Rambujeu i ostalim destinacijama. Imao je problema i sa policijom tokom bombardiranja NATO-a 1999. godine.

Jedan je od osnivača, sekretar i „siva eminencija“ KUD-a «Šarski behar», koji je, prije svega zahvaljujući njemu, ostvario vidne rezultate u poslijeratnoj prezentaciji bošnjačkog kulturnog naslijeđa na Kosovu i van njega, te također i sekretar formiranog zajedničkog udruženja „Ensar“, kao zamišljenog „Bošnjačkog kulturnog centra“ u Prizrenu. Bio je i u rukovodstvu udruženja biznismena „Sofra“.iz Prizrena....

Nuredin se nije mirio sa improvizacijama, nadobudnim ponašanjem nekih naprasnih „bošnjačkih veličina“ i pojavama koje su, umjesto da vuku naprijed, bošnjačko predstavljanje i afirmaciju u poslijeratnom Kosovu, umnogome svele na lične koristi pojedinaca iz redova ovog naroda. Zato je ponekad dolazio u sukobe sa nosiocima takvih tendencija, koji su mu „vraćali“ bojkotom projekata koje je on forsirao, poput ideje o gradnji objekta BKC u Prizrenu!.

Nuredin Jonuzi je autor više publicističkih tekstova i stručnih radova objavljivanih u „Selamu“ i drugim listovima, te dvije objavljene knjige: „Djeca Bosne u Prizrenu“ (svjedočanstva o boravku bošnjačkih muhadžira tokom agresije na BiH u Prizrenu) i knjige o „Šarskom beharu“...

Dženaza-namaz je obavljena u danu preseljenja sa ikindijom. Na njoj je učestvovala masa svijeta iz bošnjačkih redova, Albanaca (i onih katoličke religije), Turaka, Roma..., što je pokazalo da je Nuredin Jonuzi i te kako bio poznat u gradu i okolini, odakle su njegovi roditelji i doselili – iz sela Pouska (bivšeg zaseoka Jablanice) više Prizrena.

Iza sebe je ostavio hanumu Rajmu, sinove Erdina i Edisa (visokoškolce Univerziteta u FBiH i snaju (od starijeg sina) Erminu.

Bošnjački narod na Kosovu, posebno u prizrenskoj općini, izgubio je jednog od svojih dobrih sinova koji nisu žalili truda niti štedjeli na putu kolektivnog dobra. Da je Nuredin bio jedan od njih, pored spomenutog, možda je najbolji dokaz fakat da je gotovo svaki bošnjački musafir - zvaničnik iz BiH ili Sandžaka u Prizrenu, upoznao Nurčetovo gostoprimstvo, tako da je i dr. Džemaludin Latić, tokom svog zijareta Prizrenu i okolini povodom bošnjačkih pjesničkih susreta u organizaciji „Selama“ 2003. godine, zapisao u reportaži u Preporodu karakteristiku Nuredina Jonuzija kao jednog od „bošnjačko-kosovskih džombeta“.
Neka Bog dragi Nuredinu Jonuziju oprosti, i upiše ga među onima sa kojima je On zadovoljan. Amin ! INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽIUN!
"